Because Harry Potter has brought us together.

nedjelja, 25.10.2009.

31. poglavlje

*Baš je zabavno poigravati se perspektivama. (;

Neka vrište naše ulice,
Neka krene zabava.

Priđi bliže da vidim tajnu
Koju skrivaš u očima.
(To mi radi, Crvena jabuka)

Visoka prilika plave kose do struka, zlaćana sjaja pod svjetlošću koja se isijavala iz kamina, stajala je pred naslonjačem koji je skrivao lice njena Gospodara, znajući da vodi unaprijed izgubljenu bitku, ali vrijedilo bi pokušati. Ta zar njen Gospodar doista misli da se ona može toliko dugo suzdržavati da ne ubije tu prljavu mutnjakšu? Mutnjakušu nečiste krvi koja se drznula udati za njenog brata, čarobnjaka plemenita roda. Mutnjakušu koja je tako pogubno djelovala na Matejova razmišljanja glede njena Gospodara. Gledajući skvrčenu priliku bratove žene u kutu, onesviještenu, njene lijepe crte lice izobliče se od mržnje.

''Gospodaru, molim Vas.'', Eleanorin meki glas ispuni malenu prostoriju.''Zar ne bi bilo lakše kad bih –''

''Dosta.'', glas iz bordo naslonjača zaustavi ju.

Eleanor osjeti u ustima gorak okus neutažene molbe. Mutnjakuša će opet ostati na životu. Ne smije više moliti Gospodara da ona bude ta koja će ubiti ženu svojeg brata, nju koja ga je promijenila sa tako pogubnim posljedicama. Ne smije iskušavati strpljenje svojeg Gospodara, isuviše je dobro znala kakav je njegov gnjev. Ne, nije voljela brata. Voljela je samo svojeg Gospodara, Njega, kojemu je najvjernije služila. Ali njen brat i ona su se mogli uzdići iznad ostalih, uznositi potomci najvećeg maga svih vremena. Mogli su nakon Gospodareve smrti nastaviti njegov posao zajedno, izdižući prezime Carlos iznad svih drugih. Ta mutnjakuša, prljava mutnjakuša, uništila je sve planove.

Ne mogavši više podnijeti takve misli, osjetivši bijes kako joj ključa u krvi, upita Gospodara najmilijim glasom kojeg je posjedovala.

''Doista mislite da će njena kćer, ono malo smrdljivo kopile, doći po nju?'' Eleanor se jedva suzdrži da ne frkne nosom, ali nije se usuđivala na bilo koji način pokazati svojem Gospodaru nevjernost. Ta ipak, bila mu je najvjernija.

Gospodar i dalje bijaše licem okrenut prema kaminu, jedino mu se vidjela neljudska desna ruka u kojoj je vrtio svoj izrazito dug štapić. U malenoj prostoriji ne bijaše više ništa, izuzev izmučene prilike u dronjcima, onesviještena lica, kao bez kapi krvi.

''Zar dovodiš moje odluke pod upitnik?'' hladnoća kojom je odisao glas njena Gospodara, ispuni Eleanor strahom i dubokim sramom.

''Gospodaru, nikako!'' Eleanorino zaprepaštenje bijaše očito.''Ne, Gospodaru, nikada!''

''Drago mi je da smo to razjasnili, Eleanor.'', Gospodarev glas i dalje joj je ulijevao strah, ali znala je da ovaj put neće ispaštati zbog svojeg trenutka sumnje.''Moji pouzdani izvori iz Ronaha sasvim su sigurni da Molley radi na otkrivanju mojeg skrovišta, a kad ga otkrije, dotrčat će kao miš u mišolovku. I ime Rute Kate Carlos bit će izbrisano s lica zemlje.''

***

Hladna gruda snijega snažno me udari o zatiljak, skliznuvši mi niz vrat u pelerinu. Stresoh se od hladnoće i mrzovoljno se okrenuh kako bih kako bih onoga koji me pogodio poslala u svaki mogući otvor tijela, ali ugledavši šeretski osmijeh Marka Kovača, više nije bilo važno što sam promrzla i bez njegove dodatne grude.

''Jebote, oprosti, nisam htio tako jako.'', ispričao se dok mu je na licu i dalje titrao smiješak. ''Mislim, htio sam jače…''

Drhtavo sam se nasmijala, zbog hladnoće. Bio je tipičan zimski, snježni dan kojeg su učenici prvih i drugih razreda – koji nisu imali dopuštenje za posjet Ronahu - iskoristili provodeći ga u dolini. Bez obzira na dopuštenje, i mi smo ostali u dolini. Nisam znala da je Marko također ostao u okolini dvorca, što bi mi bio dodatan razlog za neodlazak u Ronah.

Počela sam otresati snijeg sa pelerine, samo kako ga ne bih morala gledati u oči.

''Onda, s kim ideš večeras na bal?''

Podigla sam pogled i pogledala ga u oči. Tamno smeđe, one oku ugodne nijanse koja graniči sa crnom. U njegovoj kosi ispreplitale su se pahulje snijega sa crnim vlasima, u tako očitom kontrastu. Otela sam se porivu da mu razmrsim kosu samo kako bih ju osjetila pod prstima, samo da provjerim je li mekana kao što izgleda.

''Sa Damianom.'', odgovorih što neutralnijim, nehajnim glasom.''Znaš, onaj iz Plackwawa sa treće godine.''

''Plackwawe.'', nezadovoljno ponovi moje riječi.

Najiskrenije sam se nadala da razlog njegovom nezadovoljstvu nije samo to što je Damian iz suparničkog doma.

''Da, Plackwawac, ali je dobar Starzov prijatelj – znaš, onaj Skrable – a Starz je sasvim oke.''

Ali unatoč tomu što sam mu rekla, činilo se da Marku to nije po volji. Osjetila sam kako mi tijelom struji val ugode.

''S kim ti?'' glas mi je bio ravnodušan, kao da neću poželjeti zadaviti curu s kojom ide na bal. Jedan od mojih rijetkih talenata – uz vješto laganje – bila je i gluma.

''S Andreom.'', u njegovom glasu osjetila se ravnodušnost kao i u mojem. Iskreno sam se nadala da on nije tako dobar glumac kao ja.

''Hej, Ruta!'' začula sam May kako me doziva.

Lice joj je bilo rumeno, što od hladna vjetra, što zbog Starza s kojim je uživala u čarima zime.

''Idemo u dvorac? Mislim da je vrijeme za spremanje, Mia je otišla prije sat vremena.''

''Da, idemo.'', pristadem krajnje nevoljko.''Onda, vidimo se.'', vratila sam pogled ka Marku.

Marko izvije usnice u osmijeh kao znak pozdrava.

''Vidimo se!''

Uputio se prema svojem društvu, onome najglasnijem - usred žestokog meča grudanja – u snijegu ostavljajući tragove svojih stopala. Sjetila sam se stiha kojeg je Margaret Riddle jednom pjevušila pod satom Starih runa. I doista, poželjela sam ga ozlijediti samo da bi ga čula kako vrišti moje ime.

***

Iz ženske spavaonice učenica treće godine jasno se čulo komešanje i nezadovoljstvo u glasu učenica koje su obično boravile u njoj. Ovom prigodom, na Badnju večer, spavaonica se pretvorila u svojevrsnu sobu za uređivanje. Reklo bi se da u njoj glavnu riječ ima Mia – učenica crne kose i pesimistična pogleda na svijet – koja nikako nije bila zadovoljna noktima svoje najbolje prijateljice.

''Ruta, izgledaš k'o klaun.'', bacila je posljednji pogled na njene nokte u narančasto– žuto – crvenoj kombinaciji.

''I?'' sasvim nehajno odgovori djevojka kojoj se Mia obraćala.

Navukla je svoje nove ljubičaste starke – uranjeni Mijin Božićni poklon – i okrenula se oko svoje osi. Pomislila je kako Mia vjerojatno i ima pravo jer su ljubičaste starke u kombinaciji sa šarenim noktima jarkih boja doista izgledali suviše upadljivo, ali nije ju to previše brinulo. Obećala si je – ovu joj večer neće ništa pokvariti.

Spavaonica je bila neobično uredna te večeri, izuzev kreveta. Kovčezi su bili pod krevetima, Mayine i Rutine knjige uredno posložene na noćnim ormarićima, a udžbenici i školska torba do naslonjača pokraj prozora; čak je i on bio neobično uredan, bez ijedne majice bačene na njega. Jedino je šminka kvarila sveukupan dojam. Na svakom se krevetu nalazilo ponešto, od sjajila i sjenila do pudera.

Ruta si je na lice nanijela tek trunku rumenila kako bi svojim vječito bljedunjavim obrazima dala dašak boje, a na gotovo bezbojne usnice je nanijela sjajilo. Spremivši sjajilo u džep svečane pelerine pomislila je kako je napokon gotova sa spremanjem. Crna, klasična svečana pelerina i šiljasti šešir na glavi činili su obveznu odjevnu kombinaciju za balove kojom je Ruta bila zadovoljna jer nije morala previše razmišljati što će odjenuti, no nisu sve djevojke bile zadovoljne tom Molleyevom odlukom, one koje su mjesecima maštale o prekrasnoj večernjoj haljini.

I baš kad je pomislila kako je gotova, Mia joj se užurbano približila sa sjenilom u rukama.

''Daj da ti istaknem oči.''

To svakako nije bila molba i Ruti nije preostalo ništa drugo nego da prevrne očima i zažmiri kako bi ju Mia našminkala. Pitala se gdje će Marko sjediti na balu i s kime to točno Mia ide. Naime, Mia je uporno odbijala priznati s kim ide na bal. Jedino objašnjenje koje je ponudila bilo je prilično oskudno – '' Vidjet ćete kad bude vrijeme.'' Ruta je to smatrala vrhunskom nepravdom jer joj je ipak dopustila da joj pola sata mrcvari kosu nanoseći Ravne kose za dugokose vještice. Doduše, Rutina kosa je sada izgledala kao da je bila prirodno ravna i zapravo joj se sviđala takva, ali je glumila nadurenost iz čistog prkosa.

''Gotovo.'', reče Mia i odmakne se kako bi vidjela rezultate.

Zadovoljno se osmjehnula i zamahom štapića šminku uredno spremila natrag u neseser. Njena odjevna kombinacija bila je poput Rutine – poput ostatka škole – samo što je ona na noge obula manje upadljivu i više svečaniju obuću.

Ali ipak, kakvo god da ste mišljenje stekli o Ruti i njenom odijevanju – ona je zapravo voljela lijepu i svečanu odjeću, samo što je nakon višesatnog spremanja jednostavno izgubila želju za ikakvim uređivanjem i jedino što je željela bilo je da bal počne – i da vidi Marka.

I napokon su bile spremne, ona i Mia, dok je posljednji član njihovog trija bio u sovinjaku – May koja se spremila prije njih. Očekivala je pismo od majke. Čekajući May, Ruta je sjela na pod u turski sjed, oslonivši se lijevom rukom na nogu dok je u desnoj prevrtala svoj štapić, sa mislima daleko izvan spavaonice. Mia je, pak, nervozno cupkala nogom, svako malo provjeravajući na sat.

''Idem sutra!'' začula se May i prije negoli je utrčala u spavaonicu.

Glasno je zalupila vratima, zapuhana od trčanja. Savinula se u predjelu trbuha i rukama se uhvatila za koljena kako bi ponovno normalno disala.

''Upravo sam primila pismo.'', podignula je glavu, i dalje duboko dišući.''Od mame. Idem sutra kući za praznike!''

Stanje sa Mayinom mamom je već duže vremena bilo neizvjesno jer nije bila sigurna hoće li moći primiti May natrag za praznike zbog situacije sa Samarunom. Velikim dijelom Ruta se osjećala krivcem jer May je kao njena prijateljica izložena velikoj opasnosti i kao takva nije sigurno da odlazi iz Ewarna. Iako joj je neprestano ponavljala da nije apsolutno ništa kriva, nije mogla zatomiti tugu što neće vidjeti mamu.

''Drago mi je.'', obje progovoriše jednoglasno i srdačno se osmjehnu iako su im se objema drukčije misli vrzmale po glavi.

May je nabacila uzbuđeni osmijeh na lice i sjela na svoj krevet, udubivši se u pisanje odgovora. Ruta se pak zamišljeno zagledala u pod, dok joj je srce presijecala dosad njoj nepoznata bol.